U Svetogeorgijevskom domu juče, 19. januara, o. Dragan Stanišić održao je predavanje na temu”Sveti Sava – Studenički tipik, žitije prepodobnog oca Simeona”
Sveti Sava uz žitije svoga oca Simeona piše i jedan obraznik – tipik koji će koristiti monasima u manastiru Studenici za duhovno usavršavanje. On zapovijeda da se na početku svakog mjeseca u vrijeme objeda ovaj tipik čita jasno. Na dan pomena ktitorovog da se iščita sasvim i ktitorsko žitije. Izvršavati taj tipik, znači: dobro hitati na predstojeći podvig, voljeti jedan drugoga, saosjećati nevolju jedan drugoga, u zavist ne ustremljavati se, čuvati se upravljanja i svetovnih počasti, ne ostavljati nešto manastirsko da propadne i sve što ne vodi spasenju da se odgoni.
Nemojte, o čeda i bratijo, nikada ono što škodi da poštujemo, a ono što spašava da obilazimo. Svetitelj ovim tipikom ukazuje na svrhu podviga u manastiru, navodi da je duša manastira poredak, pravilna i svesrdna služba Bogu. Kaže da um uvijek bude u nebeskim viđenjima, u rajskim krasotama, da život mirno provodeći imamo nadu budućih vječnih blaga. Ktitorsko žitije Sava je pisao pominjući prvo nastanak manastira Studenice, koji je sazidan i ukrašen voljom i trudom prepodobnog Simeona.
Stefan Nemanja je bio ktitor više manastira: Sv Nikole i Presvete Bogorodice u Toplici, Sv. Georgija u Rasu i svim tim manastirima postavi upravu kako i dolikuje. Studenicu je posvetio Presvetoj Bogorodici. Poslije trideset sedam godina u vladavini njegovoj učini sebe zajedničarem svetog anđelskog lika 1195. Istog dana zamonaši se i supruga mu Ana i ode u Ras, u manastir Presvete Bogorodice. Poslije dvije godine starac ispunivši sve u svakoj blagovjernosti i čistoti zaželje na viši duhovni stepen uzići.
Otide u Svetu Goru 8. oktobra 1197, a vladaru sinu svome Stefanu koji je ostao zapovijedi da se brine i o ovom manastiru Studenici i postavi na ovo mjesto igumana Dionisija jeromonaha. Prepodobni oci koji življahu u Svetoj Gori sa počašću i radošću velikom primiše ga. Najprije se naseli u manastiru Vatoped gdje je već bio sin mu Sava. Pominje i to da je odmah po dolasku izdejstvovao mjesto pusto za ustrojenje svoga manastira u Svetoj Gori obraćajući se svom prijatelju caru kir Aleksiju. Prema Žitiju, to mjesto koje dobi bijaše nekadašnji manastir Vavedenja Bogorodice, razvaljen sasvim od bezbožnih ratnika. Tu provede osam mjeseci, čineći podvige i dela duhovna neiskazana. Navodi se da je tu skupio 9 monaha i postavio Metodija monaha za igumana.
U Žitiju se pominju i savjeti prepodobnog Simeona: Ukloni od sebe oštra usta i uvredljive usne daleko od sebe odbaci. Prave puteve stvaraj svojim nogama i puteve svoje ispravljaj. Ne skreći ni desno ni levo, jer putevi koji su desno zna Bog, a razvraćeni su oni koji su s leva. Ne mešaj se sa bezumnima. Sava opisuje i končinu svoga oca koga naziva blaženim gospodinom koji prije svog upokojenja i rastanka zatraži da mu prinesu ikonu Presvete Bogorodice: jer takav imam zavet, da pred njom ispustim duh svoj. Vidje Sava kako se prosvetli lice blaženom starcu i kakom potom usnu u Gospodu.
Navodi da mnogi tada dođoše pokloniti se sa velikom počašću. Pojali su prvo Grci, potom Iverci, zatim Rusi, Bugari i mi njegovo stado sakupljeno. U Žitiju se navodi da devet dana, svakoga dana pojaše se Simeonu zaupokojena služba. Poslije Simeonovog upokojenja Sava nastavi da gradi manastir Hilandar i za kratko vrijeme sakupi bratstvo od dvjesta monaha i svu upravu ustanovi koja je za potrebu manastiru. Sava navodi da tu provede osam godina dok ne nasta veliki metež od Latina koji zauzeše Crigrad. Njemu javiše i umoliše ga braća Stefan i Vukan da mošti Svetog Simeona donese. Svetitelj to ispuni i sazna se kako ovaj prepodobni Simeon bi proslavljen od Boga, da iz njegovog tijela (moštiju) teče miomirisno miro izobilno i zbog toga bi nazvan Mirotočivi.
Prilozi iz Studeničkog tipika:
Slovo 5- O svetoj Liturgiji
Treba reći i o božastvenoj Liturgiji, koja po dužnosti, svagda treba da se vrši u crkvi. A na njoj treba da čuvate sebe , braćo, tvrdo, jer je sveto i strašno što se na njoj ispunjava , pošto se na njoj više od drugih drži i vrši strašna i prevelika pravoverna tajna , nazvana božastvena i prečasna Liturgija prečasnoga tela i krvi Gospoda Boga Spasa našeg Isusa Hrista. Jer na njoj treba da sačuvate sebe brižljivo i što više svake pomisli kukoljske, nečiste i nedostojne, u strašnoj onoj službi, da odgonite od sebe, i na svaki način sebe očistite.
Glava 9- O trpezi i činu kako treba da biva
Po završenoj Božastvenoj liturgiji, treba svi koji tamo skupljeni sede da sačekaju za trpezu poziv.Ušavši u trpezariju sa malom molitvom seda se po redu i postavljeno sa pohvalom Bogu jesti. Treba da biva i uobičajeno čitanje na obedima. Oni koji su obedovali i običnu molitvu izrekli, kada ustanu treba po zakonu službu da otpevaju.
Glava 6- O tumačenju devetog časa
Ne ispovedati se lukavo, već od svakog svedočenja, svake nečistote, svake nevolje i smutnje, svoje misli uklanjati. Ispovedajte se ne okrivljujući jedan drugoga kada upadnete u male srdžbe, ili kakve druge raspre.
